DNEVNIK MIRANDE TATARI NAKON BRAZILA (7): Ostaju samo uspomene

Nagovorili smo našu kolumnisticu Mirandu Tatari da nam se i ''odjavi'' nakon SP u Brazilu, uvažavajući njene slobodne dane i Božić, ali nadali smo se prije Nove godine. I dogodilo se!

Ponedjeljak, 19. prosinca bio je dan D za nas! Gotovo je SP, tri tjedna boravka u Brazilu, i još prije toga 15-ak dana priprema u Poreču... Nakon gotovo mjesec i pol vrijeme za odlazak doma!!! Ne mogu vam opisati euforiju koja je tog dana vladala među nama! Iako smo vec u 13 sati napustili hotel i uputili se prema zračnoj luci, pred nama je bio duuug put! Poletjeli smo i iz zraka mahali Sao Paolu...

Bye, bye Sao Paolo, by bye Brazil!!! I 12 sati leta trajali su cijelu vječnost... Ja nisam oka sklopila na tom letu, iako sam se trudila i mislila kako je noćni let i da ću ga sigurno prespavati... A nisu ni ostale cure, u nekoliko navrata prošetala sam avionom i vidim kako svi pokušavaju utonuti u san, ali uzbuđenje, koje nas je obuzelo, činilo je svoje, nema sna! Pa tako su se vrtili filmovi na ekranima, shopingiralo se u avionskom duty free-u... Sve samo da se ubije vrijeme!

AH, TAJ PARIZ

Sletili smo u Pariz, od Lijepe naše djelilo nas je još dva sata leta... Ali... Mora uvijek biti aliii!!! Bilo bi glupo da je sve išlo po špagi...

Sletivši u Pariz - gužva! Zašto? Nekakv štrajk na aerodromu i svi letovi kasne! Jaooo, koja nervoza je nastala u redovima! Stali smo u red za kontrolu, naš je let bio za pola sata, a boarding je već trebao početi! Francuzi koji ne znaju beknuti engleski samo su nam rekli ''Don't worry, every flight is delayed'', to je sve što su nam znali reći! A kontrola je bila tako spora, čekali smo nekih 45 minuta! I naravno da se na našem letu samo nas čekalo, uletkeli smo zadnji čas!

VRAĆAM SE ZAGREBE TEBI

Let Pariz - Zagreb trajao je sat i pol, ali nakon onih 12 sati bio je to mačji kašalj! Kada su se kotači aviona priljubili uz pistu zagrebačkog Plesa bio je to neopisiv osjećaj... Uskoro stižemo svojim kućama!

PODRAVINO, MOJA MILA

Još put do Koprivnice... Oko 14 sati kad sam ugledala tablu Koprivnica na ulasku u grad, samo što mi suze nisu potekle!!! Dragi ljudi, svugdje je lijepo, ali DOMA JE NAJLJEPŠE!!!

LIJEGANJE I SPAVANJE PO ''BRAZILSKI''

Danas je 27. prosinca, trebalo mi je tjedan dana da dođem k sebi, da se prešaltam na ovu zimu, na ovo vrijeme (iako još idem spavati oko tri poslije ponoći, a budim se u podne), zvuči grozno, ali tri tjedna takvog tempa po brazilskom vremenu ostavilo je traga!

OSTALE SU USPOMENE

I gledam slike, i razmišljam... Vidjela sam Brazil, kojeg vjeroovatno više neću, i bilo je to prelijepih TRI tjedna provedno na drugom kontinentu!

JEDVA ČEKAM TRENING DOMA

Danas se vraćam na svoj teren i jedva čekam trening i svoju dragu ekipicu, i svoje trenere!

Jupiii!!! (Nije Jupi, slijedi trener Hrupi, opaska urednika). Malo treniranja, pa 29-og skočimo do Beča na prijateljsku utakmicu, pa još malo odmora za doček, pa u nove pobjede!!!

SRETNA NOVA!

Dragi čitatelji, sve najbolje vam želim u Novoj 2012! Zdravlja i puno sretnih i veselih trenutaka!

Velikiii pozdrav svimaaa!!!

(Tekst i slike Miranda Tatari)