Dnevnik Mirande Tatari s EP rukometašica - 22. prosinca, 2010. (4)

I došao je kraj...

Miranda Tatari i reprezentativke vratile su se u Koprivnicu u utorak, jučer. Naša kolumnistica ispričala se što kolumne nisu bile češće, ali shvaćamo da je sve drugačije kad su u pitanju i druge, važnije obaveze. No, Europsko prvenstvo u rukometu je završeno i ovo su završna zapažanja i razmišljanja kapetanice reprezentacije. Stvarno se trudila, jer je ovaj tekst poslala jutros, dva sata iza ponoći.

I da ne zaboravimo: bor hrvatske reprezentacije proglašen je najljepšim u hotelu (vidi sliku). Barem jedno prvo mjesto!

ZA POČETAK O KRAJU
Za početak, ovaj zadnji dio javljanja počela sam pisati u subotu, samo počela... Pa nastavila u nedjelju... I nisam završila... Evo sad sam konačno doma, pa da završim!

I došao je kraj...

Mislila sam da ću se češće javljati u drugom krugu... Na žalost, nije bilo momenata inspiracije, niti nekog velikog razloga za to...

Razočaranje... Podbacile smo u svim segmentima... Ni mi još ne možemo vjerovati...ali kaj je tu je, promjeniti prošlost ne možemo, ali treba izvući pouku iz svega i razmišljati o budućnosti!

Bole ovi porazi, jer smo bezglavo dozvolile protivnicama da nas zgaze, umjesto da smo se hrabro borile do kraja i ublažile razliku! Realno, nit' su Rumunjska, a nit' Danska bolje od nas toliko golova razlike, ali dok mi ne dokažemo suprotno - tako je! Podsjećam vas - prije EP-a na turniru u Francuskoj pobijedili smo Francusku (koja je peta), igrali na knap s Rumunjkama, u Švedskoj smo u dvije utakmice s njihovom reprezentacijom upisale poraz i pobijedu... A ta ista Švedska igrala je finale!!!

Posljednju utakmicu odigrale smo u četvrtak, sa Španjolkama. Utakmica koju je teško bilo odigrati nakon svega, i još k tome pridodajmo da nam rezultati utakmica prije nisu išli na ruku, pa nije bilo nikakve šanse da igramo za 5. mjesto. Šteta! Ali, uzdigle smo se u glavama, koliko god teško bilo, željele smo završiti EP na najbolji mogući način - pobjedom! I jesmo, unatoč lošoj igri pobjeda je bila slatka!

Sve u svemu smatram da je 9. mjesto razočaravajuće, jer očekivanja su bila veća!

Jedno iskustvo više... Na greškama se uči... Nadam se da ćemo već do iduće akcije utvrditi gradivo i iz ''osnovne škole'' se prebaciti u ''srednju'', kako bi što prije ''upisale fakultet'' i počele ''raditi'' svoj posao (fig)! Jer iskustva je sve više, a dobrih rezultata sve manje, pa....

IZ HOTELA - VAN!
Da se vratim na tijek događaja. U petak smo morali iseliti iz hotela i prebaciti se u drugi, jer u taj hotel dolaze ekipe koje nastavljaju natjecanje. Šokantan prebačaj, hotel 25 km udaljen od grada, u šumi, daleko od civilizacije! A treba boraviti tri dana tamo! OK, iskorišteno na najbolji mogući način - team building! Druženja i razglabanja.

Ali pomisao na to da smo gotovi sa EP-om, da nismo mogli prebaciti avionske karte na ranije letove, da nismo bili doma mjesec dana, da je u Europi totalni kaos u zračnim lukama, tri dana uzaludnog boravka u Danskoj... totalna ludost! Ali nije bilo izlaza!

OPET KAOS - TORBE SU SE DEFINITIVNO ZAGUBILE
Evo najzanimljivijeg dijela...

Ponedjeljak - došao je i taj dan! U 7 sati napustili smo hotel i zaputili se prema zračnoj luci. Tri smo dana slušali priče o kaosu (opet) u zračnim lukama. Nadali smo se da se koliko-toliko izreguliralo to i da će sve biti ok. Ali ne, već po samom dolasku na aerodrom na informacijskom TV-u pisalo je ''Frankfurt - delayed''. Eto ti lošeg početka putovanja...

Let je dobrano kasnio, poletili smo oko podneva i sletili oko 14 sati u Frankfurt, gdje nas je dočekao totalni đumbus! A tamo na informacijskom TV-u svaki drugi let otkazan, a i ovi koji nisu otkazani debelo su kasnili! Zagreba nigdje na vidiku! Bookirali smo karte za idući let za Zagreb, zrakoplov je trebao poletjeti u 17,20. Stavljeni smo na ''waiting listu'' i poslani na gate! S obzirom da je bilo putnika za Zagreb koji su na aerodromu i po tri dana - nije mirisalo na dobro! I nije bilo, 10 minuta prije samog predviđenog boardinga eto obavijesti ''CANCELED''! E sad nam je već bila puna kapa svega i već smo se polako počeli miriti s tim da ćemo i mi kao i većina putnika zauzeti krevete i potražiti dekice... Ponovna promjena karata za idući let u 20,55 i opet waiting lista. OK, dobra strana frankfurtskog aerodroma - dobar shopping i McDonalds (vidi sliku)! Moralo se nekako ubiti vrijeme (hahaha)!

I naravno da je i taj let kasnio i kasnio i nije bilo nekih lijepih informacija, ali konačno je doslo vrijeme boardinga i nekako su i nas ugurali u taj let (intervencija!)... Ne mogu vam opisati taj divan osjećaj kad smo sjeli u avion i čekali polijetanje, ovako sretna nikad nisam bila :)! A tek kad smo sletjeli... Kako je lijepo gaziti hrvatskom zemljom! Uputili smo se na pregled putovnica i krenuli po prtljagu, misleći kako je sve gotovo! Eee, neee! Ma mi smo totalni baksuzi, NIJE STIGLA NIT' JEDNA NAŠA TORBA!!! Ali baš niti jedna!!! Krenuli smo busom do Doma sportova, istovarili dio putnika i krenuli prema Koprivnici. Stigli smo oko nekih 3,30. Napornog li dana... Kako je lijepo opet spavati u svom krevetu nakon mjesec dana...

I evo sad kada završavam ovo pisanje, utorak 21. prosinca u 22,45... nema nikakvih informacija o našim torbama... Posljednja informacija primljena u večernjim satima od direktora reprezentacije, gospodina Balenovića, je ta da je u frankfurtskom aerodromu zagubljeno 20.000 (dvadeset tisuća) komada prtljage!!! Eh, pomislih, neka torba čeka u Frankfurtu, bolje torba nego mi. Kad stigne, stigne, čekam ju domaaa!

NEKA LOŠE OSTANE IZA NAS - ZDRAVI I VESELI BILI
Moram priznati da ovak nekaj nisam nikad do sad doživjela, od samog odlaska na EP ( tj. prije toga u Švedsku), pa do povratka doma sve loše, neka to sve ostane u ovoj godini, a krenimo u Novu sretni, zdravi i veseli!

Svima želim Sretan i Blagoslovljen Božić i sve najbolje u Novoj godini!